PER ASTRA AD ASPERA

PER ASTRA AD ASPERA

ili

„LISTOPADNI“ REZULTATI I ŠTO NAM JE ČINITI ??

(Rijedak primjer kako se idejom o ekskluzivnosti može izgubiti ekskluzivna turistička klijentela!)

Istekao je listopad, a s njime odoše i turisti. Hoteli su manje ili više zatvoreni, zimskih je gostiju malo. Vrijeme je inventura, ne samo brojanja preostalih „pjata“ i čaša, nego i rezultata. Inventura uspjeha i razočaranja, očekivanja i promašaja bi trebala biti najvažnija.

Ako želimo i moramo biti iskreni, u prvom redu sami prema sebi, treba ukupne i svoje rezultate sagledati otvoreno, suočiti se s njima ma kakvi oni bili, te iz njih pokušati štogod naučiti, shvatiti što se nam dogodilo, predvidjeti što nas možda očekuje.

Statistički se prikazi mogu uljepšavati, mogu poružnjivati stvarnost, ali mogu biti poučni za budućnost. Iz samo ovih nekoliko ovogodišnjih statističkih prikaza (o vrstama gostiju koji su nas posjećivali u zadnje dvije godine), iz naoko bezoblične gomile podataka, mnogo toga interesantnog se može zaključiti.

Tablica A. - Turistički promet u dubrovačko-neretvanskoj županiji za razdoblje siječanj - listopad 2006. godine (za vidjet rezultate - klikni gore)

Pogledajmo pažljivije gornju tablicu (tj. pregled ukupnih dolazaka po emitivnim destinacijama za razdoblje siječanj-listopad 2006). Domaćih turista ima sve više, stranih manje, a prosjek znači poprilični „gubitak“ fizičkog prometa unutar dvogodišnjeg poslovanja. Gledajući statistički u našoj Županiji cijeli jedan hotel je ostao prazan. Je li malo ili mnogo, ostaje nam da objektivno procijenimo.
Turizam na jugu Hrvatske je ove godine bio u prestrojavanju, trebalo je nešto žrtvovati da bi se normalizirala situacija, koje je u 2005 godini bila skoro pa neizdrživa. Mada je ove godine bilo relativno lako raditi, nam ne bi smio postati stalni cilj smanjivanje broja turista i noćenja, zato što Grad ili mi ne možemo izdržati, jer nam je još mnogo neobnovljenih kapaciteta. Kad se bicikl prestane voziti ravnoteža se ne više može održavati; neki su se opasno ljuljali prošle sezone, a već sljedeće godine nekoliko novoobnovljenih hotela će se pojaviti na dubrovačko-neretvanskom receptivnom tržište na kojem je bila zavladala oseka.

Tablica B. - Turistički promet u dubrovačko neretvanskoj županiji samo za listopad 2006. godine (za vidjet rezultate - klikni gore)

Specifični problemi prisutni tijekom sezone 2006 su se neugodno odrazili na ukupne rezultate ali najviše na sam kraj sezone. Sam listopad je turizmu najjužnije županije bio upravo „listopadan“. U ukupnim kumulativnim „gubicima“ (od siječnja do listopada 2006), sam listopad je sudjelkovao s čitavih 37,86 % (ukupnih brojki), ili čak s 41,61 % (od ukupnog inozemnog prometa). Trebamo li se zabrinjavati s takvim tendencijama?
Treba dobro promisliti! Da li su možda nastali dublji i trajniji poremećaji? Ako se poremećaji (koji su ovih par godina evidentno prisutni) olako prenesu na početak sljedeće sezone, ili ne daj Bože na cijelu dolazeću godinu, problemi će se uvećati. Već sam jednom kreativnim čitanjem statističkih podataka upozorio da je na krizu utjecalo više čimbenika (od državnih mjera radi ukidanje poticaja i uvođenje poreza, do subjektivnih razloga radi robovanje iluzijama), pa je doista umjesno pitanje: „Što nam je činiti?“

Tablica C. - Turistički promet u dubrovačko neretvanskoj županiji pojedinačno po emitivnim destinacijama za siječanj - listopad 2006. godine (za vidjet rezultate - klikni gore)

Pogledajmo rezultate po pojedinim emitivnim tržištima (Tabela C). Ali prije svega jedno pojmovno razjašnjenje: Pojam „gubitak“ stalno upotrebljavam pod navodnicima, jer to i jest relativan pojam. Naime, mi ne možemo niti smijemo ništa smatrati stvarno izgubljenima, ako to zaista nismo imali ili nismo zaslužili. Ovaj pojam ovdje se primjenjuje na uspoređivanje rezultata ove i prošle godine, polazeći od pretpostavke da smo mi dužni održavati stalni rast prometa radi budućnosti koju ovaj prostor (a i cijela Hrvatska), očekuje od turizma, radi mnoštva kapaciteta koji još nisu ili uopće obnovljeni ili pak rade ali nisu usklađeni s modernim turističkim standardima, ali najviše radi činjenice da smo još uvijek daleko od „zvjezdanih“ rezultata Dubrovnika postizanih prije 20-tak godina. Dakle, što možemo naučiti iz „listopadnih“ podataka?

1. U vremenu I-X (što za Dubrovačko-neretvansku županiju kao karakterističnu pretežito sezonsku receptivnu destinaciju predstavlja skoro sve bitno) „izgubljeno“ je 448.340 noćenja s nama najvažnijih tržišta.
   
2. U ukupnim brojkama „gubitak“ se čini manji (samo 116.576 noćenja) jer se ubrajaju kampovi, privatni smještaj, domaća i strana noćenja, što umanjuje „gubitak“, koji je jednim dijelom nadoknađen s manje vrijednih, jeftinijih, ali za nas manje atraktivnih, i nestabilnijih tržišta (što nikoga ne bi smjelo utješiti).
   
3. Mora dakle zabrinjavati činjenica da značajan „gubitak“ noćenja u našoj Županiji doista postoji, da se ostvario unutar samo jedne poslovne godine, a najviše da gubimo dah u borbi za goste s turistički najvažnijih emitivnih tržišta (kao što su Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Irska, Italija).
   
4. Kriza koja nas je ove sezone pogodila bila je generirana još u sezoni 2005, kad je tzv. „navala“ gostiju pogrešno shvaćena kao objektivni ekonomski pokazatelj porasta potražnja radi naše izuzetne vrijednosti, pa se sve to pretočilo u „zaslužen“ porast cijena, s čime se izgubila ona fina nit koja se u turističkom businessu zove „value for money“ (do koje partneri i potencijalni turisti iz najrazvijenijih zemalja drže mnogo više nego što bismo mi htjeli priznati).
   
5. Baš zato treba očekivati da nažalost kriza može potrajati duže od jedne godine, i da se može izbjeći jedino usklađivanjem očekivanja gostiju s onim što mi nudimo (dakle ne kroz spuštanje cijena nego ulaganjima u povećanje kvalitete smještaja, usluga i managementa).
   
6. Dakle, u narednom razdoblju treba nastojati povratiti tradicionalno nam sklona i stabilna emitivna tržišta, a kad se jednom izgubi ritam i kontinuitet koštati će mnogo (od troškova marketinga, do ulaganja u podizanje broja i kvalitete objekata i usluga).
   

Poentiranje poslovne 2006 godine (što kraj listopada objektivno predstavlja) donosi neugodne slutnje da su problemi složeniji i da bi se olako mogli prenositi ne samo na početak sljedeće sezone, nego i pretvoriti u ponovnu cijelosezonsku bjesomučnu trku za gostima, što dalje znači neozbiljnost i nered, obaranje cijena, a time i obaranje ukupne vrijednosti destinacije u očima poslovnih partera i gostiju kao direktnih konzumenata naših usluga. Zima nije za spavanje! Vrijeme je pogledati se u „čarobnom zrcalu“ i pokušati realno spoznati koliko smo zaista lijepi drugima, a ne sebi samima. „Čarobno zrcalo“ zna biti neugodno. Jedan mali izlet poduzet prošlog tjedna južnije od naših granica (radi posjete dvama za nas „sporednim“ sajmovima - na Ohridu i Solunu) suočio me je se nekoliko frapantnih činjenica:

• Albanije kakvu smo misli da postoji više nema. Zaboravite na zemlju kojoj smo se podsmjehivali, bunkeri se više ni ne primjećuju jer su postali daleka prošlost. To je danas zemlja s daleko najviše investicija po glavi stanovnika; cijela je postala jedno veliko gradilište; glavni grad je narastao do nevjerojatnih milijun stanovnika sa prometno zakrčenim ulicama; svako malo se vozi obilaznicama jer se ceste ubrzano grade, a one kojima se vozite su više nego kvalitetne; na horizontu primjećujete mnoštvo novogradnji, dok su one već završene kuće suvremenog i lijepog europskog izgleda; restorani i mali hoteli su na najvišim suvremenim standardima - s čistim WC-ima. Čineći se da raste pred očima, Albanija pulsira europskim ritmom i izgledom. Kad se taj nacionalni potencijal i žar istim žestokim tempom ustremi na njihovu visoko vrijednu obalu, dobit ćemo u bliskom susjedstvu vrlo jaku i visoko kvalitetnu konkurencija na najvišim svjetskim standardima.
  
• Crna Gora se brzo mijenja. U Budvi u ovo vrijeme ima više otvorenih isto tako kvalitetnih hotela (i kvalitetnijih) nego u Dubrovniku. Rekoše mi kako je ustanovljena obveza hotelijera crnogorske rivijere da moraju održavati što više otvorenih hotela i kroz zimu, radi kontinuiteta poslovanja i produžavanja sezone. Da li smo u našem najbližem susjedstvu već dobili ozbiljnu, poslovno potentnu i visoko kvalitetnu konkurenciju?? Oni su shvatili bit stvari – da vlasništvo znači širu društvenu odgovornost, a ne samo pravo neograničenog raspolaganja.
  

U samo ova dva primjera se uočavaju neke bitne razlike prema našem ponašanju. Ne zabrinjava toliko njihova kvaliteta hotela (to će se nužno i kod nas mijenjati), koliko njihovo dugoročno razmišljanje i drastično drugačiji i moderniji pristup filozofiji poslovnog razvoja. Dok su se naši hotelijeri zaletjeli u zatvaraju hotela (da bi uštedili na troškovima i pokrili barem dio ovogodišnjih poteškoća), drugi svjesno ulaze u rizik povećanih troškova zimskog poslovanja (kao investiranju u budućnost radi produžavanje sezone, jer je svima i svugdje dobro znano da se nigdje ne može živjeti od par mjeseci sezonskog rada).

No vratimo se na gore spomenute rezultate od prije 20 godina (1985 i 1986 - to su još uvijek naši rezultati). Ondašnja Općina Dubrovnik je bila dosegla skoro 6,000.000 noćenja, nasuprot ovogodišnjih 4.468.379, ali na razini cijele Županije, koja je zemljopisno i turistički mnogo veća od ondašnje Općine Dubrovnik, pa je realno procijeniti da smo još uvijek na razini od cca 60 posto nekadašnjih rezultata. No, tada nitko nije kukao kako smo zagušeni turistima, i da nam ih toliko ne treba.

Zato i dalje ostaje umjesnim pitanje: „Što nam je činiti?“
I ona parafraza u naslovu!