Dugo putovanje u noć?

Dubravka Šuica, gradonačelnica Dubrovnika:
Sebe bih ocijenila vrlo dobrim!
"Kad govorimo o održavanju grada, a to je naš osnovni posao, mislim da smo izvanredni. Ja bih sebi dala ocjenu četiri za to. Ne mogu dati pet, nisam tako bahata...“

Dubrovnik nije samo lijepi grad, „dragulj u hrvatskoj kruni“. Dubrovnik je i hrvatski izlog u svijet, Dubrovnik je ikona hrvatskog turizma i motorni pogon turističkog razvoja, ne samo svoje destinacije nego i čitave hrvatske, a možda i šire regije (jer od dubrovačkih propusta danas profitira Crna Gora).

Sve je bilo dobro dok Dubrovnik je bio u turističkom usponu. Med i mlijeko, reklo bi se. Ali onda, nakon nekoliko debelih krava dođe jedna mršava; ako je po biblijskom trebalo bi ih biti sedam?!

Ako je suditi, ne biblijski nego razumski, čim se pojavila regresija trebalo je malo stati i razmisliti. No, mada Grad (zovimo to radije tako jer gradonačelnica nije sama nego dio mentaliteta) sebe ocjenjuje s peticom (jer je „vrlodobar“ samo mjera kojom se "izbjegava" bahatost), ipak se čini da bahatost postaje stil - jer očito ne znaju povući kočnicu kad kola klize nizbrdo, ne znaju „fermati“ kad se upali crvena lampica. Grad je gladan novca za osobne promocije, pokrivanje promašaja, utjerat će ga oni bez obzira na posljedice, pa makar na silu, makar magare krepalo.

Eto,prošla sezona nije završila dobro:
„Prošle godine turizam u Dubrovniku stagnirao nakon povećanja cijena - prevareni ne nasjedaju dva puta“ Dubrovački vjesnik - Broj: 2919 - 04.01.2007.

Što su bili razlozi ovom opasnom zaokretu još se prepiru turistički stručnjaci. Očito su se neki preračunali, a razloga ima više: Država je uvela poreze (kakvih prije nije bilo), bahati turistički moćnici (iz novih vlasničkih i mangerskih strukture koja su se formirale uglavnom prema političkim preferencijama) digli su cijene u nebo. A na razini političkih moćnika je stvorena zabavna floskula o Dubrovniku "gradu ekskluzivnog turizma", na što je tržište nemilosrdno odgovorilo, i mnogi ostadoše kratkih rukava. Ali je svijetu poslana neugodna poruka iz hrvatskog izloga u svijet.

Turistički trudbenici su zabrinuti, jer se propusti i promašaju u poslu ne nadoknađuju sami od sebe, i ne u kratkom roku: Puno toga se u jednoj sezoni može lako pokvariti, ali se „rekuperavati“ mora duge sljedeće godine. Pijanstvo kod moćnika (turističkih i političkih) traje, traje i ovisnost o lakim zaradama, iluzije o gostima koji kao pečene tuke padaju s neba; o „dolorima" koji, kao u priči o Juri koji je otiša u Jameriku, leže po cesti i samo ji triba skupjati!“).

Niko Bulić, direktor glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice izlaz vidi u drugačijem pristupu turistima i samom turizmu:
"Iduće godine ništa se neće promijeniti. Dubrovačkim hotelijerima treba novi pristup".

Tako je! Poruka je shvaćena pravilno, pa je uvedeno povećanje turističke takse, i to linearno, tj. istu u siječnju i kolovozu, mada je prošla sezona uspješno skraćena u danima pune zauzetosti. Ma kome treba zimski turizam?! To je još jedan prst u oko stranim partnerima jer su već svi ugovori potpisani, svi katalozi tiskani (pa se ta „sitnica“ mora prebaciti na domaće i strane organizatori putovanja, koji su već od prošle godine frustrirani). Sada se, na prelijepom srednjevjekovnom, renesansnom zapadnom ulazu u grad uvodi renesansna prolazna taksa, svi autobusi kad se zaustave ispred gradskih vrata moraju platiti (jednom kad dođu goste iskrcati, drugi put kad dođu goste pokupiti). Lokalni autobuseri i agencije „štrajkaju“ jer je taj ionako suvišni "gaf" došao prekasno pa se taj trošak više ne može prebacivati na krajnje korisnike, koji, by the way, ionako sve manje kupuju Dubrovnik koji već odavna ne pruža onoliko koliko ga gosti procjenjuju (value for money).
• Dubrovački autobuseri i turističke agencije najavili nastavak prosvjeda - Nećemo dva puta plaćati pristojbu!
• Autobusi ne žele ’povući ručnu ,
• Kune od izletnika za sređeniji Grad
• Grad bez milosti za autobusere

Sukob traje, moćnici (oni turistički i oni politički) ne haju. Oni "predobro" znaju vrijednost svoga Grada: Koliko god turista manje dolazilo, toliko će se cijene podizati i inventivno uvoditi novi načini, jer se zna što koliko vrijedi! A Niko Bulić i Hrvatska turistička zajednica nek troše pare za propagandu, dok predstavnik Gradske turističke zajednice u raspravama između Grada i agencija/autobusera sjedi na strani gradske vlasti (jer je član Gradskog poglavarstva istovremeno i predsjednik Gradske turističke zajednice)!?!?

Grad je sustigla gruba vijest: „Ragusu“ je konačno pogodio brodolom. Takve nesreće su uvijek tužni događaji, ali u ovom zbandanom Gradu, u ovoj ukrivo naherenoj državi ima njih koji trljaju ruke, dapače oblizuju se (ko šiša one koji će plakati!).
Otkaz za 58 radnika nikada nije mala stvar, ali je to sadržaj prijedlog koju je Uprava ’Raguse’ (ugostiteljske tvrtke u vlasništvu Grada koja je raspolagala najvrjednijim poslovnim prostorima u starom Gradu, u kojem konjunktura toliko cvjeta da kvadratni metri rastu do nevjerojatnih iznosa. ostavila sindikatima programa zbrinjavanja viška zaposlenika ( prema vijesti iz Slobodne Dalmacije od četvrtak, 1.2.2007 ).

Kako sad ove neugodnosti uklopiti u onu Peticu (koja je Četvrtica samo za javnost - jer treba izbjeći bahatost).


Iz intervjua:
Dubrovački vjesnik:
Velika afera u gradu je UTD Ragusa. Kako je moguće da Gradska kavana koja u privatnim rukama uz visoki najam dobro radi, dok jednoj Celi to ne polazi za rukom? Grad je očito imao neke planove za UTD Ragusu koje nije uspješno proveo. Bili ste loš gospodar. Tko će platiti dugove? Zbog čega ste je vodili u propast i zašto sada ne ide u stečaj?
Grad:
Prvo, to nije afera jer upravo provodimo uspješan plan. Spašavamo što se spasiti može, što je desetljećima netko nagomilavao. Zaboravili ste da je jedna bivša gradska uprava na čelu s Vidom Bogdanovićem prodala Hotel Dubravka u središtu Grada na najljepšem mjestu na svijetu kako bi spasila dugove tadašnje tvrtke. A ta je tvrtka jednostavno gomilala dugove. Mi smo shvatili da dugove koje je netko gomilao desetljećima ne možemo izravnati. Opet se vraćam na mentalitet. Kad je nešto privatno, drugačije se upravlja. Grad putem svojim Nadzornih odbora, putem direktora koji su im produžena ruka, nije mogao utjecati na rad tih djelatnika. Neću govoriti ni protiv koga pojedinačno, ali očito su svi ti objekti imali neke svoje šefove. Predlagala sam prije par godina da svaki od tih objekata, bilo ih je pet ili šest, vodi svoje poslovanje odvojeno. I onda ćemo vidjeti tko je od njih gubitaš, a koji dobitnik. Oni su prelijevali iz jednog u drugo. Mi nismo tada bili većinski vlasnici, sada jesmo.
……
Dubrovački vjesnik:
Ali Grad je ulagao u UTD Ragusu, a pogrešne odluke nisu stvar Uprave jer vi ste postavljali upravu?
Grad:
Otvoreno ću vam reći da je Grad ulagao u nadi da će se nešto promijeniti u mentalitetu. Budući da se nije promijenilo, interes Grada nije upravljati Ragusom nego imati kvalitetne sadržaje. Gradska kavana se pokazala kao najbolji primjer.
Dubrovački vjesnik:
Zašto ste onda kupili većinski dio ako znate da takvo upravljanje nije najbolji primjer?
Itd....


Pjanstvo raspolaganja tuđim (novcem, imovinom, sudbinama) pretvorilo se u ovisnost širokih razmjera. Hrvatska privatizacija se u svojoj nemoći od tzv. pljačke stoljeća pretvorila u teatar apsurda, i počela okretati u nemoćnom krugu iscrpljivanja glavnih aktera (po uzoru na sumornu dramu, čiji je naziv ovaj napis posudio, no najviše radi simbolike završnog cilja: dugog putovanja u noć.

Hrvatski Fond za Privatizaciju od slučaja Liburnija hotela ( Kvarner na nogama zbog nagodbe HFP-a s fondovima SN i DOM holding10.8.2005), dakle od kolovoza 2005. godine niti jedno poduzeće iz njegovog „portfelja“ nije privatizirao. Stidljivo su pokušali provući nekakav „martifetluk“ s dubrovačkim „Hotelima Maestral“, ali su ih dečki pročitali i sve i plan čuvene veš-mašine (HypoBanke) je pao u vodu.

U međuvremenu se dogodio skandal „Sunčani Hvar“, i stvari u otišle u neizvjesnost. Sada Gradovi i sela tražu zlatne dionice (25+1 dionica).

Poznati naš hotelijer Lovro Misir pita:
„A tko će vam to sada kupovati i ulagati?“.
A mi svi se trebamo upitati:
Ako je i dalje poznato da država nije dobar gospodar, da ne zna upravljati gospodarstvom, nameće se pitanje:
"Gdje onda prestaje državno, a gdje počinje privatno?".

I onda se kao odgovor nameće jedan novi i još veći apsurd:
Državno prestaje tamo gdje počinje državno!

U ovoj sumornoj drami izgubile su se koncepcije, nestali su orijentiri, obzor se spojio s horizontom, i sve se zamaglilo. Samo je ostala ona fanatična ovisnost grabljenja, da se gospodari tuđim vlasništvom, tuđom imovinom, tuđim sudbinama. Po svaku cijenu, i bez obzira na posljedica, za malo škuda u vlastitom džepu. Gradovi i sela žude da uzmu „svoj“ dio od budućih prodaja državnih, ustvari zajedničkih dobara: Nazdravlje vam dečki iz Hotela Maestral. I vama Korčulani! I vama Hvarani! I vama Podgorani! Sjetite se Raguse!

I nazdravlje Polančec vam, on je barem doma dokazao da je konstruktivan momak i prava osoba da bude vođa na dugom putovanju u noć! Eugen O'Neal je bio Irac, a to je super katolička zemlja, baš kao i Hvatska! U kojoj se više ne zna što je grijeh!