U 2006. godini najveća dobit Zagrebačke banke (objavljeno 19.2.07 19:09 na business.hr)
Najveću dobit prije oporezivanja u 2006. godini imala je Zagrebačka banka - 1,079 milijardi kuna, prema privremenim nerevidiranim podacima o bankama, na dan 31. prosinca 2006., koje je objavila Hrvatska narodna banka.
Na drugom mjestu nalazi se Privredna banka koja je bez drugih banaka u vlasništvu PBZ grupe ostvarila 1,041 milijardu kuna dobiti prije oporezivanja. Treća je Raiffeisenbank Austria d.d. sa 544 milijuna.)
Sve 33 hrvatske banke poslovale su pozitivno i zajedno ostvarile 4,253 milijarde kuna dobiti prije oporezivanja.
Uvjerljivo najveći porast aktive među malim bankama zabilježila je VABA d.d. banka Varaždin - 153 posto, među srednjima Hrvatska poštanska banka d.d. - 54,81 posto, a od velikih Raiffeisen i Hypo - 17,69 odnosno 19,06 posto.
Stopa adekvatnosti kapitala kod svih je većih banaka očekivana i nalazi se postotak ili dva iznad propisanog minimuma od 10 posto.
A sada pitanja:
- - Ako su gornji iznosi godišnji prosjeci, što smo to napravili ovoj naciji da su im iz ruku otete "zlatne koke" prevažne za ukupni društveni razvoj; i dali ih strancima koji izvlače ovako velike profite iz ratom devastirane i pljačkama uništene zemlje. I koliko velike europske Banke - vlasnici naših banaka dodatno izvlače od osiromašenih građana ove "nesretne" zemlje kroz neeuropske kamate!!
- - Koliko su takve prodaje uništile radnih mjesta i koliko su hrvatskih građana isporučiki na državni proračun (na umirovljeničke, nezaposleničke ili socijalne fondove). Upravo prekjučer sam sreo prijatelja direktora nekad velike Dubrovačke Banke, koja je pokradena i potom sanirana iz proračunskih sredstava s cca milijardu maraka, a zatim prodana za mnogo manje Madžarima, koji su joj sjedište prebacili u Zadar, koji su već otpustili dosta zaposlenika, a sada otpuštaju i direktora (kojeg ne napadam zato što je radio to što je morao jer više ništa nije bilo u njegovim rukama)!!
- - Koliko velikih državnih tvrtki (npr. T-HT ali i drugih) je prodano, koliko su platili državi, koliko godišnje izvlače profita iz države, a koliko su povratno i dodatno još svojim racionalizacijama opteretili proračunske fondove ove države!!
- - i kakva je ukupna bilanca takvih privatizacijskih "bravura". I koliko ova i druge velike europske tvrtke vlasnici naših rasprodanih firmi dodatno izvlače od "usrećenih" potrošača ove "nesretne" zemlje kroz neeuropske telefonske (ili druge) tarife!!
- - Koliko ova unesrećena i prevarena zemlja uopće uknjiži poreza po ovim nevjerojatnim iznosima profita, kamo taj profit ide, a naročito koliko se slijeva onima koji su im to omogućili!!
Ovo su pitanja s uskličnicima:
Dakle ne očekuju se odgovori koji se nažalost podrazumijevaju kao svojevrstan način propitivanje svijesti i savjesti građana ove jadne zemlje, i vlastodržaca u toj istoj jadnoj zemlji, koji su rasprodali njeno "obiteljsko srebro", koji su umjesto ostvarenja predizbornog obećanje o „pokretanju Hrvatske, pretvorili je u "trkačicu olovnih nogu".
Sudeći prema gore spomenutim iznosima godišnjih profita, (koji u svakoj „blagoslovljenoj zemlji“ predstavljaju također dio njenog nacionalnog bogatstva) novaca za pokretanje Hrvatske očito ima na pretek, ali nitko na tome ne inzistira, na re-investiranju profita unutar hrvatske i u interesu jašanja Hrvatske, zapošljavanja u prvom redu (nego npr. T-HT trenutno liječi bolesnu matičnu tvrtku u Njemačkoj u kojoj se spremaju otpustiti gomilu radnika radi smanjene profitabilnosti), što im se vjerojatno omogućilo zato što im nitko nije ugradio u ugovore takve obveze.
O raznim ovim ugovorima nitko ništa ne zna, kao što još nije objavljen ni ugovor o Javno privatnom poduhvatu „Sunčanog Hvara“ (koje to nije) - i ne zna se kad će!!!
Ono što se dade zaključiti jest, da je u Hrvatskoj na djelu "neprincipijelna koalicija" koja se realizira na štetu hrvatskih ljudi, i to između onih, koji su držeći u rukama poluge društvene moći su umislili da su oni ta država - a time da su oni ti vlasnici nacionalnih resursa koje mogu krčmiti po svom nahođenju, i to za male iznose "judinih škuda" (koje guraju u vlastite ili stranačke džepove), a pritom na ruke stavljaju satove (što je najbenigniji problem mada vrijedi kao jedan luksuzni automobil), i to kao "džontu" za podmuklu rabotu uperenu protiv vlastitog naroda.
Kojih li domoljuba!! Birajmo ih opet, možda je ipak još štogod vrijednoga ostalo da se može na vrijeme "trsiti", kako nam više ništa ne bi smetalo da uđemo u Europu "ko od majke rođeni"!
P.S.:
Htio sam popraviti neke
Htio sam popraviti neke greške i nepreciznosti u odgovoru Simunu, ali server ne prima promjene, pa ih dodajem ovako, jer mislim da su vrijedne objelodanjivanja.
----------------------------
Pa, drago mi je da si se s ovakvim objašnjenjem javio jer ono i jest i mora biti bit svakog razmišljanja potaknutog vjestima o bankarskim superprofitima. I ja sam razmišljao o dimenzijama koje navodiš (za koje sam zaključio da su najmanje naivne). Nisi me u ništa uvjerio, osim da su ti teze, nadam se nenamjerno, krivo nasađene.
Zašto?
Ja nisam upao u tu zamku "zamijene teze", pa pošao od pretpostavke, da je cijeli onaj kupus izazvan pretvorbama i privatizacijom bio neko normalno prijelazno stanje, ono što je kod nas na skoro svim formalnim (državna revizija) i neformalnim razinama (od medija do blogova) okvalificirano kao "najveća pljačka Hrvatske", što do sada nitko nije osporavao (ali ni popravljao - a to je znak postojanja neprincipijelne koalicije). Pojam "tranzicije" kao nekakvog normalnog uzročno-posljedičnog stanja sam po sebi ne može ništa opravdati (jer je to definicija razine "lopata je lopata"). Takvo rezoniranje može biti samo namjerno mistificiranje stanja, ili opravdavanja pljački (što se čvrsto nadam nije tvoj motiv).
Za mene je ono što smo prošli bilo bilo duboko abnormalno, amoralno, bolesno stanje, u kojem je nama i naciji oteta, i iz Hrvatske iznesena gomila vrijednosti i novca. Oni koji su to činili ne bi smjeli igrati ključne uloge u suvremenom hrvatskom društvu ali ih mi i dalje vidimo tu oko nas, nitko ih ne goni niti odstranjuje, bolesno stanje je postalo kontinuum unutar kojega živimo. I to je trag postojanja neprincipijelne kolicije na djelu.
Ta kakvo je to opravdanje stanja u (ne)hrvatskom bankarstvu i visokih bankarskih profita kad se navodi da bankarske kamate "trenutno su možda oko 1/3 više nego u Europi". Pa i ADSL i telefonski impulsi su iznad europskih cijena (da su barem na razini njemačkog T-com-a). I automobili, i hrana su iznad europskih cijena! Samo su dohoci ispod! Sapienti sat!
Nisam toliko naivan da ne bih tzv. "ulazak kapitala" u vrijeme vrlo niskih ocjena sigurnosti ulaganja i ekonomskih slobode tretirao kao "povratak kapitala". Operacija je jasna - ovdje se plodi uz multiplikacije profita a negdje drugdje bi mu cijena bila i do 50% glavnice (toliko nisko ide cijena pranja novca). Nisam toliko naivan da bih svemu tome pridavao pozitivni značaj. To je za mene ipak najvećim dijelom nastavak one iste te amoralne rabote, u režiji one iste tzv. hrvatske "elite", koji su samo pronašli "putujuće glumce" kako bi sve izgledalo na visokim razinama svjetskog kapitala (glumce nije bilo teško naći, sami se nude, imamo ih svugdje okolo nas).
Ono što je najvažnije u svemu, (a što sam spomenuo u odgovoru AP-u na dnu), jest da je u ratnim i poratnim "šporkim" transakcijama učestvovala naša država, odnosno neki u ime te države (Zagorec je bio sporedni igrač koji je igrao za velike igrače i pritom uzeo svoj dio). Igra je bila velika, a država je glavni perač novca preko tajnih ali legalnih (naglašavam - legalnih) bankarskih računa (većinom u Austriji). Zato danas sav taj otuđeni kapital u formalnim međubankarskim transakcijama nema tretman klasičnog prljavog novca (koji izaziva pozornost organa gonjenja - kao ovaj naivni slučaj stranačke pljačke Brodosplita). Naš otuđeni kapital se danas lako i legalno seli iz banke u banku, iz banke u tvrtke, iz tvrtki u banke, iz Hrvatske i u Hrvatsku. On je samo za nas prljav, ali u "moralnom" smislu, jer treba biti slijep kod zdravih očiju pa ne vidjeti oko nas velo mnoštvo novopečenih kapitalista, koji poreznim karticama ne mogu opravdati ni kuću u kojoj stanuju, a kamoli osnove svog slobodnog "poduzetništva", ili druge vidove "ulaganja", time svakako i bankarskog. Banke uvijek raspolažu nečijim tuđim novcem, pa i kad se "omrse" ovoliko velikim profitima, oni su također nečiji, zar ne!? Primjer je Hypobanka koja je još sredinom devedesetih zvana "vešmašinom", koja je do raspada Jugoslavije bila mala lokalna banka pred bankrotom, da bi danas posjedovala direktno ili indirektno (putem kreditnih zaduženja) mnogo toga (Pašalićev čuveni kredit je očito garantiran nekim drugim bankarskim izvorima). Mesić se vara, taj u ratno vrijeme otuđeni kapital je tu, opet u Hrvatskoj, samo mu treba ući u bankovne ispise, tu ili tamo odakle je došao; slijediti trag novca koji sve otkriva!! Ali neprincipijelna koalicija to onemogućava!
Eto zašto ja ne mislim da sam dao "nekvalitetan tekst", mada smatram da imaš pravo na svoje viđenje stvari, kao i ja na svoje. Ja sam jedino možda prvi progovorio o jednoj drugoj dimenziji naše kalvarije, koju do sada nisam vidio da itko tretirao na ovakav način. Nisam ni toliko naivan da izvlačim stvari iz ukupnog konteksta, nego optimistički čekam vrijeme kad će moral opet kotirati na našim prostorima. Jer ja ne smatram da je naš narod nesposoban (mnogo uspješnih ljudi vani to dokazuju, isto tako kao što moje teze potkrepljuju svi oni "gologuzi" koji su se pobjednički vratili da svoj "hrvatski san" ostvare ovdje). Ja ne smatram da su naši nacionalni potencijali bezvrijedni, pa da nam trebaju mudraci izvana. Ja samo mislim da smo blokirani kroz tu neprincipijelnu koaliciju, koju moramo razbiti i odstraniti, a prostor osloboditi za nacionalne resurse. To čini svaka nacija koja do sebe drži; čaki ni u EU gdje postoji slobodan protok roba, kapitala i rada, ne možete tek tako doći (npr. u Belgiju) i izvlačiti kapital izvan ekonomije (kako definira AP), ili izvan države (kako ja preciziram).
Ukupno smatram ovu razmjenu mišljenja vrlo korisnom za razbijanje iluzija i zabluda.
S obzirom na težak stil ovo
S obzirom na težak stil ovo tvoje moram nekoliko puta prežvakati, no s nekima od tvojih naglasaka se slažem.
Ono što bih samo malo više naglasio, ako je u mome tekstu ostalo nejasno, jest da se osjeća postojanje "neprincipijelne koalicije" na razini onih koji za ovakvo stanje daju kapital, i onih koji beru efekte
takvog stanja i koji ga održavaju i podržavaju nasuprot nacionalnim interesima u ekonomiji.
Bankarstvo kao i drugi vidovi nacionalne ekonomije su dio u unutarnje snage i bogatstva macije, pa ako ti interesi nisu usklađeni na duži rok mnoge uspješnice će se "prosuti" kad dođe vrijeme u kojem će se promijeniti mentalitet ljudi koji raspolažu polugama društvene moći (politika), bez kojih se sve pve operacije ne bi mogle izvoditi.
Zato se moramo složiti oko toga da je ovaj navodno samo bankarski problem ustvari politički problem "par excellance", isto tako kao što je prvenstveno politički problem orjentacija države na uvoz, pri čemu je opet sve usmjereno na izvlačenje viška vrijednosti izvan ekonomije, time i izvan države (jer je svaka ekonomija i nacionalna).
Time se vraćam na početnu tezu da iako imamo većinu ljudi na vlasti iz blizine mora (Sanader, Kalmeta) ipak ne postoji tzv. jadranska orjentacija (koja je naša prirodna prednost) koja se zasada još ne koristi i pored činjenice da po stanovniku imamo najviše obale na svijetu, i da nismo više dio neke druge veće državne organizacije koja bi čuvala neke druge prioritete (činjenica kojoj sam se izrugao u "Vrana na provi!").
Ako sam te dobro shvatio, slažemo se u tome, da ne postoje neke razlike između političkih sistema (prijašnjeg i današnjeg tj. tzv. komunizma i kapitalizmna)nego u pristupu ekonomiji i načinu razmišljanja, koja bi trebala slijediti u prvom redu više nacionalne interese, nego interese kapitala "izvan ekonomije" (takvo nešto ustvari ne postoji, a ako ipak postoji onda to ima svoje drugo civilizirano ime - tj. pljačka).
Konačno, što sam htio naglasiti još jednom jest da "neprioncipijelna koalicija" kad i ako postoji (a njeni efekti se prepoznaju u svakodnevnoj praksi) jasno upućuje na stvarno porjeklo kapitala koji igra svoje nemilosrdne igre po Hrvatskoj: to je najvjerojatnije svojim najvećim dijelom reciklirani krvavi ratni novac (sa svih ovih prostora) koji se vraća u Hrvatsku (kao što se sada u Albanija naveliko vraća novac pokraden "piramidalnim fondovima") a koji je u našim uvjetima u međuvremenu "obogaćen" drugim vidovima i vezama sa "šporkim" ljudima i "prljavim" kapitalom na svjetskoj razini (oni jedni druge njuše i surađuju, jer novac nikada nema moralni predznak).
Ovakve krugove se jedino može otkrivati slijedeći tragove novca. Počnimo od toga da je Hypobanka bila mala lokalna banka pred bankrotom kad je ratna kataklizma na Balkanu započela (a da joj je trenutna imovina pogolema), a nimalo nije slučajno ni da je ORCO započeo svoj put ne iz Francuske ili Malezije (što bi bilo logično s obzirom na porjeklo tzv "vlasnik", nego u našem susjedstvu u Pragu u ono opet znakovito vrijeme 1991 godine). A u jednom Zagorčevom poduzeću je sjedio kao član uprave i jedan od nižih direktora iz Hypobankinog carstva. Da bude jasnija tehnologija, koja se naveliko primjenjuje, ovdje je kupovano jedno hotelsko poduzeće (Vrtovi sunca) formalno preko jednog navodnog uspješnog poslovnog čovjeka iz Južne Amerike a našeg iseljenika (da bi se kasnije ustanovilo da je taj bio ustvari gologuz i da je zaradio neku crkavicu da bi odigrao ulogu za Jamba i njegove pajdaše).
Dok "piramidalni" novac u Albaniji sada stvara nove vrijednosti, kod nas još uvijek služi dodatnom izvlačenju viška vrijednosti. Valjda se još ima štogod otrgnuti, a i Hrvatski fond za privatizaciju (kao nužna tehnološka transmisija) nije sve rasprodao. Prodor prljavog kapitala sam po sebi i ne bi terbao biti preveliki problem ako bi se ubacio u razvojne tokove, ali on istovremeno znači uvoz ljudi koji s njime manipuliraju, a najviše stvaranje ozračja i mentaliteta da je sve dozvoljeno što obrušava nacionalni interes na duži rok. Naša djeca uče svakodnevno da postoji "hrvatski san" kao pandan onom poznatom "američkom snu",
Bojim se da smo svi mi taoci u rukama ljudi i struktura koji su lukavo izmanipulirali novac otuđen u vrijeme rata državnim transakcijama, pa je on "prljav" samo s moralnog stanovišta ali ne i formalno s stanovišta legalnih međunarodnih bankarsko -financijskih običaja, pa se lako se li u druge banke (Hypobanka), i pojedine institucije ili tvrtke (ORCO Styrija isl.). Zato im je tako teško staviti "soli na rep!
No comments:
Post a Comment