Orke- kitovi ubojice 2.

• Pismo saborskim zastupnicima Vesni Škare-Ožbolt, Tonću Tadiću (koji se oko "Sunčanog Hvara" najviše trude)
• and to whom to be concerned, as well!

Namjeravao sam napistati komentar na Vesnin post ( na pollitika.com - Tko laže Damir Polančec ili Jean Francois-Ott? ), ali je narastao do samostalnog posta, kojeg je bilo šteta ne istaknuti, pa ga lansiram u cyberspace. On predstavlja jedan realistički pogled na tu stalno vruću temu, iz perspektive praktičara. A oni iz politike neka nađu neku korisnu i pogodnu mjeru.

Možda se više ne bih bio javljao na ovu temu, mada je ona ionako stalno tu, prisiutna (i kako bi mi rekli - "flaša" crveno) jer sam o tome već dosta rekao (pozvao bih se na moja dva prethodna posta koji su još uvijek aktualni Orke-kitovi ubojice i Pobuna pučana ). Na moj najnoviji iskorak me je potaknuo moj sugrađanin i prijatelj Niko Bulić, koji je upravo tu, na TV i pred mojim očima, hvalio koncept Sunčanog Hvara!? Valjda on sada već pretežni "homo polliticus" zaista tako mora, jer evidentno zna da je neko iz poilitičkih vrhova u sve ovo duboko involviran (a Nino je dovoljno oprezan i lukav, da ne ulazi u nepotrebne okršaje - ta već su ga sjekli po prstima i za manje stvari). Tako sada i naš Niko Bulić razbacuje maglu po Hvaru i okolini. No, kako on, za razliku od Otta i njegove kompanije, ipak nije turistički neznalica, čitajmo ga kreativno!

Gdje zaista i stvarno postoji problem u svezi "Sunčanog Hvara".

1. To je definitivno bila klasično namještena prodaja (ma kakvo JPP Javno -privatno -partnerstvo - judi moji), prodaja bez javnog natječaja i - bez plaćanja. Lukavo, nema šta: tako su tzv. novopečeni "vlasnici" uspjeli "Sunčani Hvar" preuzeti bez kune (za preuzimanje tvrtke), i samo uz obećanja (investiranja). Ako su nešto novca dosada zaista tamo uopće investirali, to je bilo tek na razini onih novaca koje su oni "uštedili" (a drugi investitori u drugim privatizacijama morali platiti da bi uopće dobili hotele - uz naravno, razna obećavanja da će ulagati u razvoj- što neki zaista čine a većina ne - i "pojeo vuk magare"). O kako velikim sredstvima izgubljenim za državni proračun se ovdje radi, treba samo pogledati koliko je svojevremeno Kompas nudio za preuzimanje Sunčanog Hvara - i nije mu bilo dozvoljeno.

2. Budući da je Sunčani Hvar preuzet bez novaca, sada se "navodni vlasnici" mogu komotno "truditi" da podignu vrijednost (hotelima i destinaciji) kroz indirektno investiranje državnog novca - ali u svoje ime. Ono što Niko Bulić javno hvali, ustvari predstavlja jednu veliku opsjenu: Naime, Hvar nema klijentelu za njihove fiktivno zamišljene, tj. previsoko postavljene ciljeve (kao što uostalom trenutačno isto pati i Dubrovnik). Radi toga se opet i ove godine na Hvaru ostvaruju vrlo loši poslovni rezultati glede popunjavanja. Eh sad, (ono što možda niste znali, a zna svaki turistički praktičar), kad se hotelijeri suoče s lošim rezultatima, onda počme opća grabež i trka za gostima, bez ikakvih ograničenja i na sve moguće načine - a najviše spuštanjem cijena. Tako umjesto javno objavljenih a visokih, tzv. ekskluzivnih cijena, ostvaruju se realno neobično niske prosječne cijene. Tako nastaje sada već druga šteta za državni proračun: država koja se najprije odrekla svojih proračunskih sredstava kad je hotele dala besplatno (uz lažnu formulu), sada se još dodatno mora odricati značajnih poreznih prihoda. Naime, ovi novi "vlasnici" ništa ne čine da bi normalno poslovali, pa ostvaruju mali fizički promet, što se nužno reflektira na financijski uspjeh i veličinu ukupne porezne osnovice, a paničnim obaranjem cijene porezne osnovice još dodatno smanjuju. K tome, gubi i lokalna zajednica prireze, takse, zaposlenici svoje dohodatke, mirovinski i zdravstveni fondovi svoje doprinose. Šteta se multiplicira.

3. Tako smo izloženi apsurdnoj situaciji, u kojoj Ott i kompanija umjesto da plate nešto što doista ima visoku vrijednost, i da ulažu u razvoj ako već žele s takvim vrijednim resursima upravljati, mi plaćamo ustvari njima, i još im se dodatno pogoduje na razne načine. Ovakvo neprofesionalno i nemoralno "muljanje" i mešetarenje stvara vrlo neposlovnu sliku Hvara, i inducira dubok i dugoročan tržišni poremećaj, radi čega treba očekivati da će normaliziranje turističke tražnje Hvara (i to po realnim i tržišno prihvatljivim cijenama - a ne onim praznim priželjkivanima), se može očekivati tamo negdje daleko - tek kad budemo u EU.

4. No, to i jest bila prava namjera onih koji su kreirali ovu lažnu JPP magiju, (tj. da se bez novca, i uz angažiranje državnih sredstava za vlastite potrebe) napravi nešto, bilo što, i da se ubere vrhnje, kad se vrijednost nekretnina poveća. Oni (Ott i kompanija) nisu došli tamo na "ostrvo" da razvijaju turizam, nego da mešetare nekretninama. Pa, Ott je specijalista baš za to, ne za hotelijerstvo i turizam. Kakav je stvarno turistički znalac najbolje dokazuje činjenica da je na "ostrvo" za direktora doveo Srbina iz Bosne (što je bila uvreda za sve Dalmatince, a da ne govorimo Hvarane, koji su nekada, sami i bez Otta ili Srbina Lazukića, zaista bili dosegli zvjezdani vrh mediteranskog turizma - a sada su svjetlosne godine daleko od toga). No, za Otta ikompaniju je najvažnije je da ovaj ekskluzivni "luksuz" ide na račun hrvatska država. (Da se razmijemo, ništa protiv Srba, a Lazukića su sada oni sami istjerali s Hvara jer su ga, ni kriva ni dužna, morali proglasiti žrtvenim jarcom).

5. Dakle, ovo sa Sunčanim Hvarom nije bilo nikakav JPP, čak ni normalna privatizacija, nego čisto-načisto mešetarenje. Polančec se sam odao, kad je jednom prilikom rekao (svojevremeno opravdavajući hvarski JPP koncept), da se "nije pogriješilo s Hvarom, jer je u trenutku preuzimanja vrijednost tvrtke bila minimalna, a danas visoka". Eh, moj Polančecu, danas je vrijednost "Sunčanog Hvara" visoka samo zato, što se država odrekla svojih novaca, s kojima su potom navodni vlasnici (pod imeno ORCO) investirali u neke hvarske hotele, ali najviše zato što su vrijednosti zemljišta i objekata porasli sami od sebe, kao i svugdje u Hrvatskoj.

Zato bi, suočeni s ovakovim nevjerojatnim pogodovanjem, bilo krajnje umjesno postaviti pitanje: Tko je taj Ott, i tko su stvarni Ott-ovi partneri iz tajnovitih struktura hrvatske države? Jer, iako je iza JPP-a navodno hrvatska država; iako je hrvatska država indirektno dala novac za dosadašnja ulaganja, konačni rezultati su vrlo privatni i privatizirani (a hrvatske države nigdje nema).

Možda bi uhapšeni potpredsednik Hrvatskog fonda za privatizaciju Ivan Gotovac mogao više znati, ali je, ne slučajno, istraga tajna, a možda i ostane takva, tajanstvena (ukoliko se vlast na sljedećim izborima ne promijeni).