Lucky Luke rides to the Sunset

At the end of each story, except the earliest, Lucky Luke rides off alone into the sunset, singing "I'm a poor lonesome cowboy, and a long way from home..." Lucky Luke

Evo kako je tekla i kako je skončala mljekarska priča o „hrvatskom snu“ na Balkan Wilde Westu:

Prvi čin:
U Dukatu je prvo radio kao vozač šlepera i razvozač mlijeka, da bi za vrijeme rata postupno došao do mjesta većinskog vlasnika najvećih mljekarskih tvrtki. Navodno je jednom rekao: "Mogu vam pokazati račune i obrazložiti sve kako sam što zaradio, samo me ne pitajte za prvi milijun." Luka Rajic
Drugi čin:
Luke meets many factual Western figures like Calamity Jane, Billy the Kid, Judge Roy Bean and Jesse James's gang, and takes part in historical endeavors such as guarding of Wells Fargo stagecoaches, the Pony Express, the building of the first transcontinental telegraph, and the Rush into the Unassigned Lands of Oklahoma. ( Čitajte u prenesenom značenju – kao čovjeka duboko involviranog u „The Wild West Balkan Story“
Treči čin:
Nakon prijetnji koje je primao u Hrvatskoj, Rajić se odselio u Švicarsku, gdje je kupio tamošnju tvornicu čokolade Favarger i nastavio upravljati svojim carstvom u Hrvatskoj. Lucky Luke
Četvrti čin:
Rajić: Posvetit ću se ulaganjima - Uskom krugu prijatelja Luka Rajić je povjerio da će se u budućnosti posvetiti ulaganjima i time razbio nedoumice što će s dvije milijarde kuna od prodaje ( Jutranji...
A u petom činu:
• kaže Polančec: ( Večernji ) „Ako već želi prodati Dukat, preporučili smo mu da razgovara o tome s konzorcijem hrvatskih tvrtki – govori potpredsjednik Vlade, koji tada još nije znao da je prodaja Lactalisu u tom trenutku već bila u finišu.– Rajić nam je na to odgovorio da je voljan o tome razmisliti. Očekivali smo nastavak razgovora u tom smjeru, a onda je u četvrtak stiglo pismo da je Dukat prodan Lactalisu – kaže Polančec, ali nije htio komentirati Rajićev postupak. Dodao je samo kako se stekao dojam da se Rajiću s prodajom žurilo.
• kaže Jurčić ( HrBusines) „Smatram kako u posljednje vrijeme na površinu izlazi prava slika privatizacije u kojoj se Luka Rajić fenomenalno snašao. No, on je zbog uvećavanjem vrijednosti tvrtke i njezinim uspješnim vođenjem ipak pozitivan lik, za razliku od mnogih drugih koji su dobili sve, ali i sve to uništili“.
• kaže Đurđa (indeks portal) "U našem pravnom sustavu novac se može iznijeti u koferu kao donji veš" – Na prodaju Lure francuskom Lactalisu burno je reagirala gradonačelnica Bjelovara Đurđa Adlešić, jer je i bjelovarska Sirela sada u vlasništvu Francuza. Naime, Sirela je bila u vlasništvu Lure, pa se bjelovarska gradonačelnica sada brine što će biti s tvornicom i radnicima, a
Možda Luckyjeva uloga u hrvatskoj „soap produkciji“ jest završena, ali duh „nečastivih“ (onih istih koji je njega i takve kreirali) još će dugo „jahati“ kao „avetinje“ ovim prerijama (inkarnirani ili reinkarniranu u drugim osobama, događajima pojavama).

Lucky Luke-a sam prvi put susreo (kao i mnogi drugi moji konsternirani sugrađani poratnog Dubrovniku), kad je Stradunom šetao okružen s gomilom tjelohranitelja. Iako smo tek bili izišli iz rata i svih onih životnih ugroženosti, bilo nam je strano i neugodno vidjeti kako se netko iz novo-komponirane hrvatske elite toliko panično boji za vlastiti život u jednom pitomom gradu. Već tada je svima bilo jasno kakvu je cijenu Lucky Luke platio za ostvarenje njegovog (ne i našeg) hrvatskog sna.

Kad je u golfovskim palicama u podrumskoj garaži isprebijan „general“ Zagorec, jasno se spojilo značenje tih dvaju naoko udaljenih detalja hrvatske „soap opere“. Što li je to Petrač napravio?? Kad je odvrnuo slavinu „tajnah“, zavladala je panika. Zagorec je pobjegao u Austriju, i sada pokušava rasprodati goleme investicije po Hrvatskolj. Rajić je već prije bio pobjegao u Švicarsku, a sada u žurbi prodaje svoju golemu „imovinu“. Petrač je pobjegao u zatvor, i još je neznano što će sve učiniti (ili što je u učinio)sa svojim investicijama. Ali svi oni su tek epizodni glumci u manje-više masovnom spektaklu iznad holivoodskih razmjera, koji gledateljstvu jasno prikazuju da lova nema domovine, ni u glumcima domoljublja. Treba pratiti što će se dalje događati – mnogo toga zanimljivog!!

Ali, zamislite epizodnog glumca koji samo za epizodnu „digne“ dvije milijarde kune - kakvih li je to onda razmjera ta opsjenarska predstava. Nešto se događa na „ Domagojevoj lađi“ kad štakori panično bježe. Nečega se boje! Svakako ne HDZ-a (koji je kreirao model)! Ni Sanadera ili Polančeca (koji nikada nisu postavili ni ono najjednostavnije pitanje razlika između osobne imovine i poreznih kartica - na osnovu čega je svojevremeno hapšen i razvlašten Al Capone)! Ne boje se ni SDP-a niti Jurčića (koji su već bili na vlasti, a da se nisu dirali u zatečeni novohrvatski poredak)! Ne boje se ni Đurđe (koja je i sama dio hrvatske „Soap opere“)! Ne boje se ni Vesne i njenog robin-hoodovskog zakona (ta robin-hoodijada je prirodno okružje u kojem oni plivaju kao riba u vodi)! Da li je to ona tanašno naznačena mogućnost brzog prijema u EU, unutar kojeg će se potom primjenjivati neka druga pravila. Ili se ta pravila već sada silom primjenjuju kao u Rumunjskoj (kao znak završnih priprema ua ulijetanje u EU) .

Mnogi su (kao ovdje i sam "potencijalni premijer" Jurčić) hvalili Rajića kao pozitivan primjer. Pozitivan u čemu? Da li zato što nije uništio ono, što je s torbom punom „kešovine“ dobio u „nečastivoj“ kući (HFP-u)! Kakvo li smo to mi društvo koje slave one koji su imali priliku postali štetočine - ali su bili toliko uviđavbi pa nisu! Kakvi li su to pomiješani kriteriji, kad to činimo umjesto da uzvisujemo sve one koji su se dokazali kao dobri ljudi, efikasni gospodarstvenici i dokazani domoljubi.

I da postao „veliki mljekar“!? Eh, mužar možda, ma mljekar teško. Da li ste uopće čuli za „zgusnuto mlijeko“ (to nema veze s poznatim kondenziranim mlijekom za razblaživanje kave na stolu). Radi se o „majki svih mljekarskih uspjeha“ , to su cisterne jeftinog zgusnutog mlijeka koje putuju Europom, a razvodnjavanjem se dobiju ogromne količine „svježeg“, upravo pomuženog“ mlijeka. Ma ljudi moji, tko će čuvati, paziti, hraniti, čistiti i musti kravice - neka to rade oni tamo gdje država daje obilje subvencija (u EU). Ovdje postoje samo oni koji trebaju ubrati profit muzući mehaničke monstrume, umjesto umiljatih kravica , i tako povećavati zalihe za „crne dane“. Ako je pritom i trebalo žrtvovati malo profita radi bacanja magle (pa kupiti koju farmu kravica, ili tvornica sira), bilo je to samo žrtvovanje pijuna (da bi se vlastitom narodu moglo u oči pogledati – ali najviše bezbrižno nastaviti musti novovjeke „krave“ (koje trubu umjesto muču), i nastaviti ubirati profit, dok se još može.

Možda ovom prodajom hrvatsko mljekarstvo i nije toliko ugroženo. Kao što Rajić navodno nije bio neko "najgore" rješenje (vidjeli smo i gorih), možda to nije ni Lactalis. Lactalis je velika kuće, div u svjetskim razmjerima i stručnjak za svoje poslove (koji prvenstveno kupuje poslovanje i tržište a manje nekretnine):
Lactalis je osnovan kao obiteljska kompanija 1933. godine, a u tekućoj godini planira prihode od prodaje u visini od 9 milijardi eura. Kompanija zapošljava 20.000 ljudi u pogonima u Francuskoj, SAD-u, Rusiji, Ukrajini, Poljskoj, Italiji i Španjolskoj. Francuski Lactalis se nalazi među vodećim svjetskim proizvođačima sireva sa godišnjom prodajom od preko 600.000 tona sira kojeg prodaje u preko 140 zemalja svijeta. (Poslovni dnevnik

Pa ipak, prave posljedice nitko ne može predvidjeti, pogotovo ne u eri zatvaranja velikih tvornica na Zapadu(Airbus, Opel isl). Lactalis već sada ima jaku mljekarsku proizvodnju, pa njima treba samo tržište: Pitamo se da li samo za cisterne „zgusnutog“ mlijeka, treba pričekati, vidjeti i - predvidjeti. Jer ako se na granicama „siromahu“ Rajiću progledavalo kroz prste, ne znači da se može i treba samom bogatom Lactalisu.

Znajući Francuze kao svjetske proizvođače i ljubitelje sira, glede sira Đurđa ne bi trebala biti previše zabrinuta. Radi Lactalisove profesionalne časti, i francuske neograničene ljubavi prema sirevima, sirane neće biti olako uništavane (nego možda obogaćene). Ali glede kravica, i Cho i Đurđa bi se trebali dobro zabrinuti: gdje cisterne zgusnutog mlijeka voze, tu trava ne raste.