Peale Vs. Peale ili Moć pozitivnog mišljenja!

Dne 01.03.2007 je Večernji list objavio komentar pod naslovom HDZ dijeli SDP gdje stoji:
“HDZ je odredio kojim će putem. Knjiga metodističkog svećenika Vincenta Pealea „Moć pozitivnog mišljenja“ iz 1952. godine, proglašena je novom Biblijom HDZ-a, i odredit će, kažu poznavatelji, njihovu kampanju, jer će se pozitivnim mišljenjem pokušati suprotstaviti aferama i udarcima sa svih strana“.
Slično je objavio i Nacional , Glas Slavonije, Glas Koncila, Slobodna Dalmacija , pa čak i DugiRat.Com .
Problem se dakle podigao na nacionalne razine, te je tako postao stvar koju se ne smije olako preskakivati.

Dakle, taj časni, već umrli gospodin Norman Vincent Peale postaje važan čimbenik hrvatskog društvenog, a nadasve političkog života. Eto zašto sam osjetio istraživački poriv. Naime, jest da sam već čuo za njega, nego čak i namjerno propustio upoznati mu djelo, koje se sada neo-biblijskim usudom nadvija nad jedinom nam Hrvatskom. Također je poznato njegovo razotkrivanja „čuvenog“ doktora Benjamina Spock–a , (navodnog stručnjaka za odgoj dojenčadi po čijoj knjizi mi supruga odgajala prvu kćer - i do danas joj nismo stali na kraj).

Štaviše, imao sam u rukama ovu knjigu (tu HDZ-ovsku Bibliju), i bez obzira na njen planetarni uspjeh, nisam bio motiviran da ju dočitam; previše mi je sličila na mnoge popularno - psihologističke knjige, tzv. praktičnih uputa za postizanje ravnoteže, uspjeha i sreće u životu (po protestantsko - liberalističkom konceptu ostvarenja „američkog sna“). S puno lijepih sentenci, manje-više neprimjenjivih u našem inertnom i nedemokratskom okružju.

Iz članka Jasmine Popović iz Večernjeg nije baš vidljivo koliko su u SDP-u zaista bili impresionirani HDZ-ovim „prijetnjama“ protestantskom logikom pretežno katolički orijentiranim Hrvatima. Kad bi to ostala tek unutarnja stvar HDZ-ovog članstva i simpatizerstva, hajde de! No, što ako HDZ opet osvoji vlast uz pomoć angažirane praktične filozofije jednog metodističkog „popa“? To stvar čini dakle nimalo naivnom!

Sjetivši se, da mi je ta knjiga-biblija sličila na nizanje mudrih rečenica, uključio sam se na BrainyQuote web stranice i to na Norman Vincent Peale Quotes . Nudi se 36 sentenci, što nije baš neka zamjena za cijelu knjigu, ali je moglo poslužiti barem nekako nadoknaditi tu tako neoprezno davno propuštenu šansu. Jest da su izreke na engleskom ali probajte i vi, isplati se. Evo nekih izreka koje možda najljepše oslikavaju HDZ-ove potrebe prouzročene „aferaškim“ agresijama konkurencije:
• Vjeruj u sebe! Imaj vjere u svoje sposobnosti! Bez skromnog ali razumnog povjerenja u vlastite snage ne možeš biti uspješan i sretan!
• Promjeni svoje misli i možeš promijeniti tvoj svijet!
• Misli s oduševljenjem o svemu; a naročito o poslu. Ako to činiš unijet ćeš dodir slave u svoj život.
• Svi smo čuli da moramo učiti iz naših grešaka, ali ja mislim da je mnogo važnije učiti iz uspjeha. Ako učite iz grešaka postajete skloni da učite samo iz grešaka!
• Itd.
Dosta za objasniti o čemu se radi - prava stvar, zar ne!!! Eh, sad postaje jasnije ono najnovije ponašanje najistaknutijih HDZ-ovaca (od Sanadera do Mačeka), koji u posljednje vrijeme tako agresivno pričaju o uspjesima i tamo gdje ih ima, i tamo gdje ih nema. „Promijeni misli, promijenit ćeš svijet - dakle i sve u njemu!! Milom ili silom. Lažima ako treba!!

No budimo realni! Zašto bi ikome smetalo da netko izuzetno voli svoju stranku neograničenom ljubavlju (ta ona ih je dovela na vlast), zašto ne bi bili oduševljeni tom vlašću (ta što će ako ju izgube – treba sve učiniti da ju se zadrži).

Možda se ovakvim načinom i metodama političkog djelovanja zaista može mnoge dovesti u zabunu, neke u zabludu, neke zavesti – možda bilo koga drugoga prije nego onog istog časnog i poštovanja dostojnog Vincenta Normana Peale-a??!! Kojeg li apsurda!!

Kad se oljušti sloj oko jezgre Peale-ovog nauka, sazdanog od „pitkih“ rečenica, otkriva se drugi gospodin Peale, pobožan i moralno stabilan čovjek, koji je svoj nauk isključivo temeljio na etici kao promišljanju, i moralu kao temeljnim vrijednostima u međuljudskim odnosima (u obitelji, na poslu, pa i politici). Da bi ga se shvatilo, treba se podsjetiti razloga, radi kojih su nastali revizionistički pravci u katoličkoj crkvi (već otprije rascijepljenoj na rimokatoličanstvo i pravoslavlje). Učmali Rimski nauk je postao stega liberalističkim težnjama novih poduzetničkih krugova, kojima je trebalo više daha i poduzetničke slobode, pa su trebali drugi „nauk“ (nazvan potom luteranizam, anglikanizam, metodizam, kalvinizam itd.). To je lijepo objasnio Max Weber , u svom djelu “Protestantska etika i duh kapitalizma” (informirati se na link Znanje.org ). U novim kapitalističkim vremenima, reformirana crkva je preuzela odgovornost za razvoj kapitalističkog poduzetništva uz inzistiranje na etičkom ponašanju i primjeni moralnih pravila, (koja su se u vrijeme divljeg kapitalizma zapostavljala do krajnje nehumanih granica).

Da je Vincent Norman Peale doista više moralizator nego mogući „muljator“ koji bi zavodio (ili pomagao zavoditi) puk u interesu onih koji bi željeli zadržavati vlast i moć dokazuje jedna druga knjiga, napisana u suradnji s Kenethom Blanchardom , američkim poslovnim čovjekom i konzultantom. O toj drugoj knjizi „Moć etičkog poslovanja“ može se više pročitati u podužem filozofskom eseju autora Kristine Polegubić i Marka Ulage, objavljenom na Filozofija.org , koji opisuju kako su oba autora, Peale i Blanchard, opet u praktičnoj i lako čitljivoj formi, započeli raspravu o etici i moralu, da bi završili o nužnosti odgovornog i svrsishodnog ponašanja u poslovanju (ili bilo kojoj ljudskoj djelatnosti). Oni su izrazito protiv utilitarizma i pragmatizma koji bi sami sebi bili svrha, a inzistiraju na odgovornosti. Već na samom početku te knjige autori Blanchard i Peale objašnjavaju što ih je to potaknulo da napišu knjigu o etici u poslovanju, pa autori eseja Kristina Polegubić i Marko Ulage citiraju njihov izvorni zapis:
„Kamo god se okrenemo, uočit ćemo znakove pogoršanja etike. U poslovanju, snalažljivi mladi ljudi stekli su milijune nemoralno koristeći povjerljive podatke. U vladi, gotovo da ne prođe dan, a da se na Capitol Hillu ne raspravlja o moralu nekog javnog radnika. U obrazovanju, skandali prevara što ih rade studenti i plaćanja ispod stola bivših studenata sveučilišnim sportašima, postali su svakidašnjica."
Kristina Polegubić i Marko Ulage dalje iznose misli autora:
Iz ovoga se citata jasno vide motivi koji su naveli autore da se pozabave ovom temom: korupcija, lažiranje podataka, sveopća kriza morala u društvu. Autori naglašavaju kako je jasno da svi ti gore navedeni ljudi, od kojih su mnogi vjerojatno istaknuti građani, vjeruju da moraju varati da bi napredovali. Oni vjeruju, kao i mnogi drugi, da se poštenje u današnje vrijeme jednostavno ne isplati, te da pošteni zadnji stižu do cilja. Blanchard pobija takvu tvrdnju i smatra kako je etično ponašanje vezano uz samopoštovanje. Isto tako, Blanchard smatra da je strogi kodeks morala u svakom poslovanju prvi korak prema uspjehu, te da su etični poslovni ljudi uspješni poslovni ljudi. Ta je stajališta Blanchard u ovoj knjizi nastojao dokazati, a moj je zadatak da pokažem kako je on u tome zaista i uspio.
Dalje autori eseja navode da Blanchard i Peale naglašavaju kako neki ljudi imaju previše ili premalo ponosa. Osjećaj manje vrijednosti ili neadekvatnosti može imati utjecaja na etično ponašanje: umišljenost ili sumnju u sebe. Tako Blanchard vlastitim riječima definira:
"Umišljenost je negativna vrsta ponosa, koja se pojavljuje kad ljudi imaju iskrivljenu sliku o svojoj važnosti. Zamišljaju da su nosioci svih zasluga, da su izvor svih dobrih ideja, da je njihov rad najvažniji, da ne trebaju pomoć od drugih, i tako dalje. Kad se to dogodi, čovjek postaje «usijana glava» i dopušta da mu vlastiti ego prepriječi put. Umišljeni ljudi sebe doživljavaju kao središte svih stvari. Razvijaju odnos velikoga JA i maloga TI. Njihova stalna potreba da pobjeđuju može ih motivirati da racionaliziraju, prikrivaju, pretjeruju, prepiru se, lažu ako nemaju pravo. Učinit će sve, kako bi izbjegli loš dojam. Njihov ponos ne može dopustiti gubitak, a njihov ego izlazi izvan kontrole."
Nadalje, autori eseja Kristina Polegubić i Marko Ulaga iznose misli Blancharda i Peale-a:
Znači, ljudi koji sumnjaju u sebe, previše slušaju druge, a oni umišljeni slušaju druge premalo. Nadalje, autori konstatiraju kako ljudi sa sumnjom u sebe gledaju na sebe kao manje vrijedne u odnosu na druge, dok oni umišljeni gledaju na sebe kao više vrijedne od drugih. A oba oblika ponašanja su rezultat osjećaja manje vrijednosti, ili nedostatka samopoštovanja..

Dosta citata budući da oni znatiželjniji ionako na Internetu sve to mogu lijepo pročitati (linkovi za orijentaciju su tu). Samo jedno još bih želio na kraju dodati:

Pokazuje se da je časni reverendisimus Peale posve nepodesan izbor za stranačkog proroka, a njegovo djelo za stranačku Bibliju (HDZ-a ili bilo koje druge institucije ili stranke koja nije načistu ni sama sa sobom ni s moralom).
Čak štoviše, izvornoj Bibliji ustvari ne treba nikakav surogat – jer je svakom dobronamjernom čovjeku posve dovoljno se pridržavati pravih "Deset zapovijedi Božjih" (evo link za njih, ako je netko do njih put zaboravio). Izvornu Bibliju treba tretirati kao negdašnje neophodno uvođenje reda i zakona u međuljudske odnose. Svaki prosječan čovjek (pa tako i birač) vrlo lako prepoznaje što odstupa od tih Božjih zapovijedi, ustvari od temeljnih ljudskih Zakona. Time ovaj najnoviji pokušaj biblijskog revizionizma zasnivanog na Peale-ovim maksimama ispražnjenim od etike i morala postaje izgubljen slučaj. I razotkriva da se ovdje ustvari opet radi o još jednoj vrsti „spin-doctoringa“ na hrvatski način, nekakvog političkog marketinga kojem se oduzimaju istinski sadržaji, a tako nastale praznine popunjavaju sirovim manipulacijama.