Mistifikacije!!

Moram prokomentirati rješenje koje je doneseno glede Sunčanog Hvara, i sinoć prezentirano "sretnoj" javnosti:

Znajući Šukera kako teško vadi pare, plaćanje milijuna iz državnog proračuna gradu Hvaru uz daljnje skrivanje originala ugovora (vjerojatno je to ipak samo CNNova kopija), te ostavljanje mistifikacije oko JPP je ustvari kupovanje šutnje.

Ono što Vlada sada treba (oni na vlasti i u HFP-u) treba znati jest, da je sada ovaj koncept po kojem se daju udjeli lokalnim zajednicama, postao presedan i za druge lokalne zajednice (Korčula za Hoteli Korčula, Orebić za Hotelsko Orebić, Dubrovnik oko Hotela Maestrala, Župa Dubrovačka oko Hotela Plata, Podgora oko Hotela Podgora isl). Ja se čvrsto nadam da će to oni u lokalnim zajednicama znati pročitati i ostvariti, jer je i ovo bolje rješenje od onog da država sve rasprodaje po svome nahođenju.

No, ovaj presedan istovremeno znači i definitivno pokopavanje ESOP-a tj. radničkog dioničarstva, jer jednostavno za dva koncepta koji međusobno kolidiraju, nema mjesta.

Treba shvatiti Vladu i HFP, njima je ipak izgledalo bolje da ide dio u lokalne zajednice, jer je to također dio države, koje Vlada ionako drži za gušu. I smatraju da je lakše utjecati na "političare" u lokalnoj vlasti, nego na masu zaposlenika, kad i ako bude trebalo nešto opet zamutiti. Da je tome tako medeni ugođaj u glasu hvarskog gradonačelnika.

Ipak, hvarskom gradonačelniku se omakla jedna nijansa koja može imati dalekosežne posljedice: Izjavio je otptilike da sada Hvarani mogu biti mirni jer je njihov minuli rad zaštićen. Koliko je zaštićen to će se tek vidjeti, ali "minuli rad" se nikako ne uklapa u shvaćanje vlasti (i HFP-a), koji misle i rade tako kao da su oni stvarni vlasnici svega, i da mogu mirno i samozadovoljno krčmiti sve što je društveno (pa i tajnim ugovorima za javne potrebe - što je nonsens in adjecto). To je arhaično apsolutističko shvaćanje najbliže onom Luja Četrnaestoga : "Država to sam ja!".

Nazdravlje Hvaranima, koji su, nekako mi se čini, osvojili Pirovu pobjedu. Kako vjerojatno javnog partnerstva nema ni malo (formalno ostaje "tajna" što su to doista činili), ono što preostaje jest privatno dioničartsvo. Budući da ono ovisi samo o novcu(kojega orke imaju a Hvarani nemaju), to što su dobili je šaka suhe pržina koju boduli vrlo dobro znaju koliko je moguće zadržati u rukama.

Mistifikacija koja je prezentirana javnosti i na kojoj se inzistira je nužna za mistifikatore, jer sada u pretvorbenom procesu po hrvatskom modelu imamo udrobljenog svega i svačega, pa je onda i teško napravoto bilo kakvu reviziju.